Isla de Sol

Iako smo krenuli po podne i iako mi se uveliko spavalo, voznja od Puna do Kopakabane (koja je trajala 5 sati) je nesto najuzbudljivije sto smo doziveli do sada. Kako se Titikaka jezero sastoji iz veceg i manjeg dijela, koji su spojeni uskim jezerouzom, to smo morali na neki nacin da ga predjemo. Ja sam ocekivao trajekt ili most (u sta nisam mnogo vjerovao) ali se na kraju ispostavilo da su u pitanju neke barze na kojima su se prevozili autibusi (pojedinacno) ili kola (po 2-3 njih). Mi, putnici, smo morali da izadjemo iz busa i da se prevezemo malim brodicima (po nas 15-ak na brodic ne duzi od 5 metara). Kako je jezero bilo malkice burno, to je i voznja bila krajnje zanimljiva. Na brodicu se jasno vidjelo ko je iz Amerike, Kanade i Z Evrope, jer su tako grcevito stiskali onaj pojas za spasavanje kao da su jedva cekali da se brod prevrne. Sa druge strane ja a i Marija (pogotovo) navikli na ovakve talasice nismo se mnogo brinuli vec smo iz sve duse uzivali u kratkoj voznji.
Popodne stigosmo u Kopakabnu, nadjosmo hostel i ugovorismo ranu voznju do Suncanog ostrva (Isla de Sol). Kako smo jos od ranije kao i od drugih ljudi culi da su izlasci Sunca tamo vrlo upecatljivi kao i da postoje mogucnosti prenocista, to smo odlucili da ne preskocimo ni ovo "cudo" Bolivije.
Posto smo se smjestili na juznu stranu ostrva a sve zanimljivosti su bile na sjevernoj (navodno citav svijet kao i same Inke su se stvorile na ovom ostrvu) to smo odlucili da prosetamo. E sad, da smo u CG ova lagana setnja od svega par sati (u jednom pravcu) ne bi nam mnogo tesko pala. Kako smo bili na preko 3.800 mnv a i kako nas je Sunce neumoljivo obasjavalo to smo se jedva stigli do sjevernog dijela. Nakon obilaska "lokalnih arheoloskih lokaliteta" odlucismo da ostranemo do zalaska Sunca, kako bi ga ovjekovjecili putem fotoaparata. Na nase veliko razocaranje zalazak nije bio nesto spektakularan pa smo se polako vratili u hostel. Ipak trebalo je rano ustati ako se htjelo prisustvovati i izlasku. Marija je kategoricki odbila ovu ideju pa sam ja, u ime Crne Gore, VCG i Stomatoloske komore (koja, inace jos ne postoji), odlucio da ovu ideju sprovedem u djelo.
Na kraju jos jedno razocaranje. Ogroman oblak je pokrio bas taj dio neba gdje je Sunce trebalo da se pojavi tako da od magicnog izlaska nije nista bilo.
Mozda neki drugi put.
U 8.30 krenusmo nazad ka Kopakabani a u 14 smo vec bili u busu za La Paz.